Verovatno ste do sada čuli da je PVC smrtno opasan ako vašu zgradu zadesi požar, izaziva kancer i okoštavanje ili ako vam drveni prozor napadnu crvotočine, nema vam leka (ni sprej za kosu ne pomaže) i ostale mnogobrojne zablude o stolariji?
Sve ste uradili „po knjizi“, raspitali se kod proverenih majstora o prednostima i manama svake vrste stolarije, sklopili kockice u svojoj glavi šta je ono što vi tražite i koliko ste to spremni da platite ali negde u podsvesti su vam ostale one informacije koje ste čuli od komšinice, ili na koje ste naleteli surfujući Netom i sad vam ne daju mira. Da, one: zablude i neistine vezane za materijale od kojih se stolarija pravi. Iako je odavno rečeno da je lakše razbiti atom nego predrasudu, pokušajmo zajedno da analiziramo neosnovane priče o stolariji.

Pokušaćemo da Vam navedemo u nastavku neke činjenice pa prosudite sami!
Ljudi kod nas još uvek često mešaju PVC i ALU stolariju a neznanje i osnovna neinformisanost budi sklonost ka verovanju u bilo kakvu slikovitiju ( i uglavnom: neistinitiju) priču. Narod podložan širenju teorija zavere lako prihvata, usvaja i prenosi dalje ovakve rekla-kazala (i nadovezala) priče. Najčešće su vezane za uticaj materijala na zdravlje.
„PVC ispušta u okolni vazduh štetene (kancoregene) materije i uzrokuje okoštavanje“!
Za ovaj materijal su vezane mnoge nedoumice koje se tiču njegove štetnosti, ekološke neispravnosti i slično. Naime, sam PVC sadrži određene sastojke koji spadaju u tzv. kancerogene. Pre nego što se PVC oblikuje u profil dodaju mu se određeni modifikatori (punila) da bi se povećala otpornost materijala. Ti modifikatori su soli teških metala kao što su barijum, kadmijum, kalaj i olovo. Oni se koriste za stabilizaciju bojenja. Takođe se dodaju razni fileri (kao na primer kalcijum karbonat), aditivi koji olakšavaju rukovanje i maziva. Olovo se izdvaja kao sastojak profila koji je otrovan, međutim, cevi koje u sebi sadrže određenu količinu olova su dozvoljene za korišćenje u vodovodnoj mreži što je podatak koji negira priču o opreznosti prilikom njegove upotrebe. Punila uglavnom određuju i kvalitet i svojstva PVC profila od koga se pravi PVC stolarija. Stoga je i „štetnost“ koja se pominje u praksi praktično nemerljiva.
Napominjemo da se vinil hlorid monomer smatra delimično kancerogenim pa se zato PVC ne sme koristiti za izradu posuđa za čuvanje hrane. Međutim, taj PVC se u izradi stolarije (vrata i prozora) ne koristi u velikim količinama. Provetravanje prostorija je podrazumevana predostrožnost.
„Preosetljiv na visoke temperature-ne daj Bože da se komšiji ispod zapali stan, odoše okviri prozora u neki tečniji oblik“.
PVC ima svojstvo samogasivosti i ne gori bez prisustva plamena. U direktnom požaru opasnosti su iste, bez obzira na vrstu stolarije. Tačno je da PVC koji gori ispušta dioksin koji se trajno taloži u mastima u organizmu, ali kad do požara već dođe, probajte da se ne zadržavate u toj prostoriji duže.
„Drvena stolarija se može reparirati za jeftinije pare od kupovine PVC-a, i tako ćete sačuvati plemenitu stolariju“.
Stara drvena stolarija koja je i danas funkcionalna mora biti da je urađena od kvalitetnog materijala i od ruku kvalitetnog majstora. E, sad, pitanje je koliko će današnji majstori posvetiti pažnje takvom komadu stolarije-obraditi, doraditi, iskitovati i ofarbati kako bi opet zasijali starim sjajem. Za stolariju ovakve posebnosti i lepote se valja potruditi i potražiti vrsni zanatlija koji je ovom poduhvatu dorastao.